Otvoreno prvenstvo Mađarske 2006.g. u brzom hodanju na 10km

-

-Na izrazito ljubazan poziv na Otvoreno prvenstvo Mađarske u brzom hodanju na 10 km, teško se bilo ne odazvati. Kako su jedini dečki koji ovaj sport u nas ozbiljno treniraju (Željko Konosić i Želimir Haubrih) bili spriječeni, ostalo je na Jurlinima da se zapute na sjeveroistok u postsocijalistički grad Miskolc, blizu granice sa Slovačkom i Ukrajinom.

Motiv je bio vidjeti kako izgleda državno prvenstvo u zemlji u kojoj taj sport shvaćaju ozbiljno i imaju dugu tradiciju sudjelovanja na međunarodnim utrkama. Za razliku od nas. Naime, u Hrvatskoj posljednjih desetak godina samo jedan atletičar ozbiljno trenira hodanje. Nakon hrvatskih prvenstava koja je upotpunila nekolicina rekreativaca, austrijskog s dvadesetak uglavnom veterana, ono što smo vidjeli u Mađarskoj bilo je veliko ugodno iznenađenje.

Ukupno 50 brzih hodača, od 10-godišnje djece koja su se natjecala na 1 km, petnaestak klinaca do 15 godina, koji su išli 3 km (cure) i 5 km (dečki). Ta se djeca ne šale već sasvim lijepo i pravilno hodaju i prva cura je 3km prešla za nama nevjerojatnih 14:42.

Kad smo tek vidjeli kako hodaju seniori, jedva smo našli motiv startati a kamoli završiti utrku. Naime, prva žena, Ildiko Ilyes, odhodala je 10 km za 48:37, a prvi u muškoj konkurenciji, Gyula Dudas, cilj je prošao za 41:40! Iako nama zvuče „svemirski“, ti su rezultati razmjerno skromni jer su svjetski rekordi u službenoj olimpijskoj disciplini (20 km) znatno ispod 1:30 za žene i 1:20 za muškarce. Dijelom je uzrok tome relativno teška staza u Miskolcu, s dosta uspona, silaza i zavoja, a dijelom je riječ o određenom zastoju u razvoju mađarskog brzog hodanja. Naime, oboje pobjednika su 40-godišnjaci, a ostali na ciljnoj listi imaju između 16 i 20 godina, dok natjecatelja u najboljim hodačkim godinama nema. No, povratak i novi iskorak na svjetskoj sceni je na vidiku, jer po tri nova klinca i klinceze jure ispod 45 odnosno 50 minuta.

Nama je glavni cilj bio proći kroz stroge kontrole iskusnih mađarskih sudaca, koji su „vrebali“ na odstupanje od dvaju osnovnih pravila brzog hodanja: neprekidnog kontakta s podlogom i ispruženog koljena u prvom dijelu koraka. To je i uspjelo, ali su nam žuti kartoni znatno usporili planirani tempo (6 minuta po kilometru) te je Vlasta ponovila prošlogodišnjih 1:03 s državnog prvenstva i osvojila treće mjesto u veteranskoj konkurenciji, a moj prvi susret sa sucima nije me vinuo među hodačke zvijezde. No, svaka se škola plaća te smo „snimili“ korak koji zadovoljava kod sudaca, što će koristiti u daljnjem treniranju, s ciljem sudjelovanja na veteranskom europskom prvenstvu kroz nekoliko godina.

Tehnika koju koriste najbrže Mađarice i Mađari neuvježbanom je oku neko čudno trčanje, no riječ je o velikoj fleksibilnosti i brzini koraka kojom se ipak nalaze unutar pravila brzog hodanja. Iskusni pobjednici ove utrke su pravilnost svog koraka dokazali na brojnim međunarodnim utrkama i to s odličnim rezultatima. Ildiko Ilyes ima osobni rekord na 10 kilometara ispod 44 minute a na 20 kilometara dobrih 1:36:45 i 13. mjesto na svjetskom prvenstvu 1997. godine. Gyula Dudas najbolji plasman ima iz (daleke) 1991. godine: 14. mjesto na svjetskom prvenstvu na 50 km. Njegovi osobni rekordi u olimpijskim disciplinama su 1:23 na 20 km i 3:53 na 50 km, što je prilično blizu svjetskog rekorda koji iznosi 3:40.